Print

U postelji još pored mene bdije,Pokriven mrakom kao brod u luci, Tvoj život u kom uplašeno bije I moje srce, kao sat na ruci. Sa prijestolja se na nas Sljeme ruši I stiže sve do groblja iznad grada, A kiša kupa bol u mojoj duši I skuplja se kraj posljednjih arkada. Ti ne znaš kamo, gubeći se, ide Taj put na kome nema putokaza,I tvoje oči zamagljene vide U kapi kiše krhotinu mraza,Krhotinu mraza.Još kao pseto uza me je nada,S njom i ja vičem da ćemo se sresti,No Sava gasi svjetla moga gradaI ostavlja me samoga na cesti.Ja ništa ne znam o svome životu, Ni tko me vodi, ni što da se radi,I pamtim samo neku anegdotu O ljubavi, i nevolji, i nadi. Moj um od snova, slova i papira, Još čuva tvoje slogove i rime. A ti, kad čuješ zvuke glasovira Hoćeš li znati, hoćeš li znati kako mi je ime ? Aus Songtexte Mania